| 22:1 |
I odgovara, Isus im je ponovo govorio u parabolama, govoreći: |
| 22:2 |
„Kraljevstvo nebesko je kao čovek koji je bio kralj, koji je proslavio svadbu za svog sina. |
| 22:3 |
I posla svoje sluge da pozovu one koji su bili pozvani na svadbu. Ali oni nisu bili voljni da dođu. |
| 22:4 |
Opet, poslao je druge sluge, govoreći, 'Recite pozvanima: Gle, Pripremio sam svoj obrok. Moji bikovi i tovljenici su ubijeni, i sve je spremno. Dođite na vjenčanje.’ |
| 22:5 |
Ali oni su to ignorisali i otišli su: jedan na njegovo seosko imanje, a drugi za njegov posao. |
| 22:6 |
Ali zaista, ostali su uhvatili njegove sluge i, pošto se prema njima odnosio sa prezirom, ubio ih. |
| 22:7 |
Ali kada je kralj ovo čuo, bio je ljut. I slanje svoje vojske, uništio je te ubice, i spalio je njihov grad. |
| 22:8 |
Zatim je rekao svojim slugama: 'Vjenčanje, zaista, je pripremljeno. Ali oni koji su bili pozvani nisu bili dostojni. |
| 22:9 |
Stoga, izađi na put, i zovi koga god nađeš na vjenčanje.’ |
| 22:10 |
I njegove sluge, krećući se putevima, okupili sve one koje su zatekli, loše i dobro, i svadba je bila prepuna gostiju. |
| 22:11 |
Tada je kralj ušao da vidi goste. I ondje ugleda čovjeka koji nije bio obučen u svadbenu odjeću. |
| 22:12 |
I rekao mu je, 'Prijatelju, kako to da ste ušli ovamo bez svadbene haljine?’ Ali bio je zapanjen. |
| 22:13 |
Tada je kralj rekao ministrima: „Vežite mu ruke i noge, i bacio ga u vanjsku tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba. |
| 22:14 |
Jer mnogi su pozvani, ali malo je izabranih.’” |
| 22:15 |
Zatim fariseji, Ići van, savjetovao kako bi ga mogli zarobiti u govoru. |
| 22:16 |
I poslaše k njemu svoje učenike, sa Herodovcima, govoreći: “Učitelju, znamo da ste iskreni, i da poučavaš putu Božijem u istini, i da ti uticaj drugih nije ništa. Jer ne vodite računa o ugledu muškaraca. |
| 22:17 |
Stoga, reci nam, kako ti se čini? Da li je zakonito Cezaru plaćati porez na popis stanovništva, ili ne?” |
| 22:18 |
Ali Isuse, znajući njihovu zloću, rekao je: „Zašto me testiraš, vi licemjeri? |
| 22:19 |
Pokaži mi novčić popisnog poreza.” I ponudili su mu denar. |
| 22:20 |
I reče im Isus, “Čija je ovo slika, i čiji natpis?” |
| 22:21 |
Rekli su mu, "Cezarov." Onda im je rekao, „Onda dajte Cezaru ono što je od Cezara; a Bogu ono što je od Boga.” |
| 22:22 |
And hearing this, they wondered. And having left him behind, otišli su. |
| 22:23 |
Tog dana, the Sadducees, who say there is to be no resurrection, prišao mu. I ispitivali su ga, |
| 22:24 |
govoreći: “Učitelju, Moses said: If anyone will have died, having no son, his brother shall marry his wife, and he shall raise up offspring to his brother. |
| 22:25 |
Now there were seven brothers with us. And the first, having taken a wife, died. And having no offspring, he left his wife to his brother: |
| 22:26 |
similarly with the second, and the third, even to the seventh. |
| 22:27 |
I na kraju svega, the woman also passed away. |
| 22:28 |
U vaskrsenju, onda, whose wife of the seven will she be? For they all had her.” |
| 22:29 |
But Jesus responded to them by saying: “You have gone astray by knowing neither the Scriptures, nor the power of God. |
| 22:30 |
For in the resurrection, they shall neither marry, nor be given in marriage. Umjesto toga, they shall be like the Angels of God in heaven. |
| 22:31 |
But concerning the resurrection of the dead, have you not read what was spoken by God, saying to you: |
| 22:32 |
‘I am the God of Abraham, i Bog Isakov, and the God of Jacob?’ He is not the God of the dead, but of the living.” |
| 22:33 |
I kada je gomila ovo čula, čudili su se njegovoj doktrini. |
| 22:34 |
Ali fariseji, čuvši da je učinio da sadukeji utihnu, spojili kao jedno. |
| 22:35 |
I jedan od njih, doktor prava, ispitivao ga, da ga testiram: |
| 22:36 |
“Učitelju, što je velika zapovest u zakonu?” |
| 22:37 |
Isus mu je rekao: “ „Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom svojom dušom i svim svojim umom.’ |
| 22:38 |
Ovo je najveća i prva zapovest. |
| 22:39 |
Ali drugi je sličan tome: ‘You shall love your neighbor as yourself.’ |
| 22:40 |
Od ove dve zapovesti zavisi ceo zakon, a takođe i proroci.” |
| 22:41 |
Onda, when the Pharisees were gathered together, Jesus questioned them, |
| 22:42 |
govoreći: “What do you think about the Christ? Whose son is he?” Rekli su mu, “David’s.” |
| 22:43 |
He said to them: “Then how can David, in the Spirit, call him Lord, govoreći: |
| 22:44 |
‘Gospod je rekao mom Gospodinu: Sedi mi sa desne strane, until I make your enemies your footstool?' |
| 22:45 |
Pa onda, if David calls him Lord, how can he be his son?” |
| 22:46 |
And no one was able to respond to him a word. And neither did anyone dare, from that day forward, to question him. |
