decembar 23, 2013, Jevanđelje

Luke 1: 57-66

1:57 Sada je došlo vrijeme da se Elizabeth porodi, i ona je rodila sina.

1:58 I njene komšije i rođaci čuli su da je Gospod uveličao svoju milost s njom, i tako su joj čestitali.

1:59 I to se desilo, osmog dana, stigli su da obrežu dječaka, i nazvali su ga imenom njegovog oca, Zaharija.

1:60 I kao odgovor, rekla je njegova majka: “Nije tako. Umjesto toga, on će se zvati Jovan.”

1:61 I rekli su joj, “Ali među tvojom rodbinom nema nikoga ko se zove tim imenom.”

1:62 Zatim su dali znake njegovom ocu, kako je želio da se zove.

1:63 I tražim tablet za pisanje, napisao je, govoreći: “Njegovo ime je Džon.” I svi su se pitali.

1:64 Onda, odjednom, usta su mu bila otvorena, i jezik mu se razvezao, i on je progovorio, blagoslovi Boga.

1:65 I strah je obuzeo sve njihove komšije. I sve ove riječi bile su objavljene po cijeloj brdskoj zemlji Judeji.

1:66 I svi oni koji su to čuli pohranili su je u svoje srce, govoreći: “Šta misliš da će ovaj dječak biti?” I zaista, ruka Gospodnja bila je s njim.