6:1 |
A kralj Antioh je putovao kroz gornje krajeve, i čuo je da je grad Elimais u Perziji veoma plemenit i bogat srebrom i zlatom, |
6:2 |
i da je hram u njemu bio veoma raskošan, i da ih je bilo, na tom mestu, prekrivači od zlata, i oklopi i štitovi, koji Aleksandar, Filipov sin, kralj Makedonije, koji je prvi vladao u Grčkoj, ostavio iza sebe. |
6:3 |
Tako je došao i tražio da zauzme grad i da ga opljačka. I nije mogao, jer je ovaj plan postao poznat onima koji su bili u gradu. |
6:4 |
I ustali su u bitku, i on je pobegao odatle, i otišao je sa velikom tugom, i vratio se u Babilon. |
6:5 |
I neko je stigao da mu se javi u Perziju, da su oni koji su bili u zemlji Judinoj bili prisiljeni pobjeći iz logora, |
6:6 |
i da je Lisije izašao sa posebno jakom vojskom, i bio je primoran da pobegne pred Jevrejima, i da su ojačani oružjem, i resurse, i mnogo plijena koji su zaplijenili iz logora koje su srušili, |
6:7 |
i da su uništili gadost, koju je postavio na oltaru koji je bio u Jerusalimu, i to svetinju, kao i ranije, bio opasan visokim zidovima, zajedno sa Betzurom, njegov grad. |
6:8 |
I to se desilo, kada je kralj čuo ove reči, bio je prestravljen i veoma dirnut. I pao je na svoj krevet, i on je pao u slabost od tuge. Jer mu se to nije dogodilo kako je namjeravao. |
6:9 |
I bio je na tom mjestu mnogo dana. Jer se u njemu obnovila velika tuga, i zaključio je da će umrijeti. |
6:10 |
I pozvao je sve svoje prijatelje, a on im reče: „San mi se povukao iz očiju, a ja odbijam, i srce mi se srušilo od tjeskobe. |
6:11 |
I rekao sam u svom srcu: Koliko me nevolja snašlo, i kakve su to poplave tuge, gde sam sada! Nekada sam bila vesela i voljena u svojoj moći! |
6:12 |
Zaista, sad, Sjećam se zla koje sam učinio u Jerusalimu, odakle sam odneo i sav plen zlata i srebra koji je bio u njemu, i poslao sam da odvedem stanovnike Jude bez razloga. |
6:13 |
Stoga, Znam da su me ta zla našla upravo zbog toga. I gle, Ja ginem s velikom tugom u tuđini.” |
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da objavite komentar.