novembar 22, 2013, Čitanje

4:36 Tada Juda i njegova braća rekoše: “Evo, naši neprijatelji su slomljeni. Hajdemo sada gore da očistimo i obnovimo sveta mjesta.”

4:37 I sva se vojska okupila, i popeše se na brdo Sion.

:52 I ustali su prije jutra, dvadeset petog dana devetog mjeseca, (koji je mjesec kislev) u sto četrdeset osmoj godini.

4:53 I prineli su žrtvu, prema zakonu, na novom oltaru holokausta koji su napravili.

4:54 Prema vremenu i prema danu, kojim su ga neznabošci kontaminirali, istog dana, obnovljena je pjesmom, i lutnje, i lire, i činele.

4:55 I svi ljudi padoše ničice, i obožavali su, i oni su blagoslovili, prema nebu, onoga koji ih je prosperirao.

4:56 I čuvali su posvetu oltara osam dana, i sa radošću su prinosili holokauste, i žrtve spasenja i hvale.

4:57 I ukrasili su lice hrama zlatnim krunama i malim štitovima. I posvetili su kapije i susedne odaje, i postavili su im vrata.

4:58 I nastade veliko veselje među ljudima, i izbjegnuta je sramota neznabožaca.

4:59 I Juda, i njegova braća, i sav izraelski sabor je odredio da se dan posvećenja oltara mora održati u svoje vrijeme, iz godine u godinu, osam dana, od dvadeset petog dana mjeseca kisleva, sa radošću i radošću