Jona 1:-2: 2, 11
1:1 | I dođe riječ Gospodnja Joni, sinu Amitajevu, izreka: |
1:2 | Ustani i idi u Ninivu, veliki grad, i propovijedati u njemu. Jer se njegova zloba uzdigla pred mojim očima. |
1:3 | I Jona ustade da pobjegne od lica Gospodnjeg u Taršiš. I siđe u Jopu i nađe lađu za Taršiš. I platio je kartu, i on siđe u nju, kako bi s njima otišao u Taršiš od lica Gospodnjega. |
1:4 | Ali Gospodin je poslao jak vjetar u more. I nastade velika oluja na moru, a brod je bio u opasnosti da bude smrskan. |
1:5 | I mornari su se bojali, a ljudi su zavapili svome bogu. A kontejnere koji su bili u brodu bacili su u more kako bi ga olakšali. I Jona siđe u unutrašnjost lađe, a on je pao u bolan dubok san. |
1:6 | I kormilar mu priđe, a on mu reče, “Zašto si opterećen snom? Ustati, zazovi Boga svoga, pa će se možda Bog pobrinuti za nas i možda ne izginemo.” |
1:7 | I reče čovjek svom brodskom drugu, “Dođi, i bacimo kocku, kako bismo znali zašto nas snalazi ova nesreća.” I bacili su kocku, i ždrijeb pade na Jonu. |
1:8 | I rekoše mu: “Objasnite nam koji je razlog što nas je snašla ova katastrofa. Koji je tvoj posao? Koja je tvoja zemlja? A kamo ideš? Ili iz kojeg ste naroda?” |
1:9 | I reče im, “Ja sam Hebrej, i bojim se Gospoda Boga nebeskoga, koji je stvorio more i kopno.” |
1:10 | I ljudi su se jako bojali, a oni mu rekoše, “Zašto si ovo učinio?” (Jer ljudi su znali da on bježi od lica Gospodina, jer im je rekao.) |
1:11 | I rekoše mu, “Što da radimo s tobom, pa da nam prestane more?” Jer more je teklo i bujalo. |
1:12 | I reče im, "Uzmi me, i baci me u more, i more će ti prestati. Jer znam da vas je zbog mene zadesila ova velika oluja.” |
1:13 | I muškarci su veslali, pa da se vrati na suho, ali nisu uspjeli. Jer more je teklo i nabujalo protiv njih. |
1:14 | I zavapiše Gospodinu, i rekli su, “Mi vas molimo, Gospodar, ne daj da poginemo za život ovoga čovjeka, i ne pripisuju nam nedužnu krv. Za tebe, Gospodar, učinili kako ste htjeli.” |
1:15 | I uzeše Jonu i baciše ga u more. I more se stišalo od svog bijesa. |
1:16 | I ljudi su se jako bojali Gospodina, i žrtvovali su žrtve Gospodu, i zavjetovali su se. |
2:2 |
I Jona se pomoli Gospodinu, njegov Bog, iz trbuha ribe. |
2:11 | I Gospodin je govorio ribi, i izbljuva Jonu na suho. |
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.